Gradsko društvo Crvenog križa Dubrovnik neprofitna je udruga za promicanje humanitarnih ciljeva i provođenje zadaća zaštite i unapređenja zdravlja, socijalne skrbi, zdravstvenog i humanitarnoga odgoja te se zalaže za poštovanje međunarodnog humanitarnoga prava i zaštite ljudskih prava.
Već 1863. u Ženevi je sazvana prva međunarodna konferencija s ciljem osnivanja nacionalnih društava Crvenog križa
koja bi organizirala i obučavala dobrovoljce za pružanje pomoći u ratu i prirodnim nepogodama. Ubrzo nakon toga
nastale su nacionalne organizacije Crvenog križa i njihove gradske podružnice. Hrvatska je u to vrijeme bila dio
dobro uređene Austro-ugarske monarhije, pa je i organizacija gradskih društava koja su djelovanje provodila po
međunarodno prihvaćenim načelima uslijedila relativno brzo, 1878. u Zagrebu, Zadru i Dubrovniku.
Krajem 1878. godine u Dubrovniku je već djelovala „Pripomoćna patriotična zadruga gospođa“ koja se nekad naziva i
„Društvo gospođa Crvenog križa". Društvo se osniva kao pripomoć ranjenim i bolesnim vojnika, njihovim udovicama na sjednici 1879. Otad postoji, radi i djeluje prema svojim mogućnostima.
Od svog osnutka pa do danas rad Crvenog križa u Dubrovniku osobito dolazi do izražaja u vrijeme ratnih zbivanja.
Početkom i tijekom Domovinskog rata preuzeo je na sebe obaveze zbrinjavanja prognanih i izbjeglih,
rad službe traženja sa svim njenim obavezama, pomoć socijalno nezbrinutom stanovništvu, rad sa stradalnicima
Domovinskog rata, organiziranje raspodjele humanitarne pomoći kao peti distributivni centar u Hrvatskoj, osiguravanje dovoljnih doza krvi, pomoć u zdravstvenom i preventivnom radu, rad s mladeži.
Zahvaljujući potpori tadašnje predsjednice Sonje Đodan i predsjednice Hrvatskog Crvenog križa Ruže Pospiš-Baldani, 1997. godine Gradsko društvo Crvenog križa Dubrovnik prelazi u današnje prostore na adresu Obala Pape Ivana Pavla 2, br. 61.
Povijest Hrvatskog Crvenog Križa
• 1878. godine u Zadru, Dubrovniku i Zagrebu osnovane su prve dobrovoljne udruge u Hrvatskoj koje svoje djelovanje provode u skladu s međunarodno prihvaćenim odlukama iz 1863. godine
• 22. listopada 1878. godine zadarska"Ustanova domoljubne zadruge dalmatinske od Gospodja na potporu ranjenim i bolesnim vojnicima" prva dobiva suglasnost tadašnjih vlasti za svoje humanitarno djelovanje
• od 1878. do 1918. godine Crveni križ u Hrvatskoj djeluje u sklopu Crvenog križa Austrougarske monarhije
• od 1918. do 1941. godine Crveni križ u Hrvatskoj djeluje u sklopu Crvenog križa Kraljevine Slovenaca, Hrvata i Srba te kasnije Kraljevine Jugoslavije
• od 1941. do 1945. godine Hrvatski Crveni križ djeluje kao samostalno društvo u ratnim uvjetima, no bez međunarodnog priznanja tog statusa
• od 1945. do 1991. godine Crveni križ u Hrvatskoj djeluje kao republičko društvo Crvenog križa unutar Crvenog križa Jugoslavije
• 10. listopada 1991. godine donesena je odluka o istupanju Crvenog križa Hrvatske iz sastava Crvenog križa Jugoslavije i od tada pod nazivom Hrvatski Crveni križ djeluje kao samostalno nacionalno društvo Crvenog križa Republike Hrvatske sa Središnjim uredom u Zagrebu i s društvima Crvenog križa u općinama, gradovima i županijama
• 19. prosinca 1991. godine Sabor Republike Hrvatske usvojio je Zakon o Hrvatskom Crvenom križu kojim potvrđuje Hrvatski Crveni križ kao Nacionalno društvo Crvenog križa Republike Hrvatske, a Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske 13. kolovoza 1993. godine usvojio je Zakon o zaštiti znaka i naziva crvenog križa; 2001. godine Hrvatski sabor donio je novi Zakon o Hrvatskom Crvenom križu
• 29. travnja 1992. godine, na temelju Zakona o Hrvatskom Crvenom križu iz 1991. godine, donesen je Statut Hrvatskog Crvenog križa, a od 2011. godine na snazi je novi Statut Hrvatskog Crvenog križa
• 25. kolovoza 1993. godine Međunarodni odbor Crvenog križa priznaje Hrvatski Crveni križ kao nacionalno društvo, čime Hrvatski Crveni križ postaje 158. član Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, a od 25. listopada iste godine Hrvatski Crveni križ član je Međunarodne federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca
• 15. listopada 1998. godine – Predsjednik Republike Hrvatske dodjeljuje Hrvatskom Crvenom križu, u povodu 120 godina djelovanja, Povelju Republike Hrvatske
• 2008. godinu Hrvatski sabor proglasio je „Godinom Hrvatskog Crvenog križa u Republici Hrvatskoj“, a povodom 130 godina djelovanja i petnaest godina međunarodnog priznanja Hrvatskog Crvenog križa kao samostalnog nacionalnog društva
• 2010. godine Hrvatski sabor donosi Zakon o Hrvatskom Crvenom križu, čiji je sastavni dio i zaštita znaka i naziva crvenog križa, crvenog polumjeseca i crvenog kristala
Domovinski rat
• oko 600.000 korisnika primalo je humanitarnu pomoć Hrvatskog Crvenog križa; a najveći broj korisnika, više od 750.000, bio je 1992. godine
• raspodijeljeno je više od 332 milijuna kilograma hrane i više od 116 milijuna kilograma ostale robe
• za više od 250.000 prognanih osoba u 284 centra kolektivnog smještaja osigurana je psihološka i socijalna potpora
• ukupna vrijednost primljene i distribuirane pomoći procijenjena je na 4.675.202.473,00 kn
• prikupljeno je više od 1 milijun doza krvi za povećane potrebe zdravstvene službe
• u izvješću glavnog tajnika Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima u Hrvatskoj za 1995. godinu, istaknut je doprinos Hrvatskog Crvenog križa u provođenju humanitarnih programa
Nacionalni ured Službe traženja je:
• riješio 11.903 traženja nestalih osoba; a u postupku su još 1.902 zahtjeva za traženje osoba nestalih tijekom Domovinskog rata i 433 zahtjeva za traženje posmrtnih ostataka
• proslijedio preko 1.500.000 obiteljskih poruka članovima razdvojenih obitelji
• sudjelovao pri zbrinjavanju preko 7.000 ratnih zarobljenika prilikom razmjena
• organizirao 174 susreta na kojima se susrelo više od 23.000 razdvojenih članova obitelji, što su Ujedinjeni narodi ocijenili kao doprinos Hrvatskog Crvenog križa mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja
• u okviru Nacionalnog programa identifikacije žrtava Domovinskog rata neposredno sudjelovao pri ekshumacijama posmrtnih ostataka; izvijestio 7.664 obitelji o pristupanju identifikaciji posmrtnih ostataka, uzimanju uzoraka krvi te prepoznavanju osobnih i drugih predmeta pronađenih uz posmrtne ostatke.
Preuzeto sa stranica HCK
|
